Već tradicionalni rođendanski all nighter ponovno došao je na red i ove godine, a slavljenik te čeka raširenih ruku, izglancanih ploča i naoštrenih USB-ova. Čin-čin!

Labud je jedan od dobro znanih zagrebačkih umjetnika – osim što je ilustator i grafički umjetnik, ekipi je poznat kao DJ iz kolektiva ekstrakt koji čini s Mimijem i Ganikom.

Povodom svog 41. rođendana, Labud se prisjetio svojih početaka pa nam je ispričao simpa anegdotu iz vremena kad je tek počinjao biti viđen i znan iza pulta lokalnih klubova.

“Gledajući ovako u vlastitu prošlost moglo bi se reći kako je cijela moja DJ karijera jedna velika anegdota, ali ako baš moram izdvojiti jednu crticu s početka karijere izbor pada na davnu pustolovinicu sa zagorskih brega koja mi se posebno urezala u pamćenje.

Godina je 2003. U to vrijeme nastupam isključivo u DJ tandemu sa svojim partnerom u zločinu Tinom Turkom kao bonvivanski duo Uomini Plus. Držimo rezidenciju u kultnoj zagrebačkoj Točkici i naši plesnjaci postaju sve zloglasniji, pa nas tako kontaktira nama do tada nepoznata osoba vezano uz parti na obroncima nama do tada nepoznate zagorske strane Medvednice. “Oni” rade parti u šumi u lovačkom domu i voljeli bi da mi tamo puštamo glazbu, ali ne klupsku, već “eksperimentalno” za zatvaranje partija.

Bez puno dvoumljenja pristajemo i željno iščekujemo to okupljanje mladih entuzijasta. Sjećam se da smo te večeri Tino i ja bilo kod mene doma, birali ‘eksperimentalnu glazbu’ i preispitivali stanje vlastitog duha sve negdje do 5-6 ujutro, kada se polako zapućujemo do Glavnog koldvora uhvatiti vlak do lokacije čije ime više ne mogu prizvati u sjećanje. Kako to obično biva, ispostavilo se da je udaljenost od željezničke stanice do lokacije partija puno veća nego što smo naivno sanjarili, tako da taj uspon po pitoresknom i nadasve strmom krajobrazu natovareni dvjema punim torbama “eksperimentalne glazbe” još uvijek doživljavam kao jednu od većih osobnih pobjeda u srazu s tjelesnošću.

Kada smo već bili spremni odustati i u slabom duhu priznati si poraz kroz gustu šumu do nas počinje dopirati potmuli zvuk techna i ubrzo u daljini naziremo obrise proplanka kojemu hitamo po zasluženu katarzu. Umjesto obećane katarze dočekuje na DJ Zoky sa svojim 155 bpm schranzom, pa oznojeni i malaksali duo Uomini plus po ko zna koji put tog jutra ponovo preispituje svoje životne odluke. Na flooru je troje ljudi, dvoje prije besciljno bauljaju nego plešu, dok treći s motornom pilom marke Stihl energično pili odloženo deblo na rubu proplanka. Po njegovim nasumičnim pokretima i izrazu lica zaključujemo kako samo piljenje nema neku konkretnu svrhu.

Pored DJ pulta nalazi se famozni ‘lovački dom’, najmanja građevina u republici Hrvatskoj. Budući da na flooru nema skoro nikog, ulazimo u prostoriju upoznati mlade entuzijaste. U toj nastambi sjedi društvance koje je toliko izbijeno acidom da ne uspijevaju ostvariti niti međusobnu komunikaciju, a kamoli ikakav kontakt s nama. Što je tu je, u profesionalnoj maniri preuzimamo DJ pult od DJ Zokyja i krećemo sa svojim jutarnjim setom tražene ‘eksperimentalne glazbe’. Ono što je uslijedilo je trosatna agonija popraćena bolnim grimasama na licima mladih entuzijasta koji su to veče odlučili ‘biti jedno s prirodom’. Još i danas kristalno čisto pamtim molećivi pogled jednog mladića, njegov krhki vapaj i iskonski očaj u duboko crnim očima.

Na kraju svega mislim da smo svi otišli kući iznova rođeni kroz toliko traženu katarzu, iako mislim da je tog jutra dečko sa Stihl motornom pilom od svih nas došao najbliže jedinstvu s Bogom”, ispričao nam je Labud.

Iste te godine, odvrtio je svoj prvi all nighter u Točkici.

“Što zbog maglovitog sjećanja, što zbog kraćeg radnog vremena Točkice više ga doživljavam kao duži set nego pravi allnighter, stoga prvom pravom cjelonoćkom smatram allnighter u Mastersu 2015. godine. Sjećam se da sam isprva bio malo preplašen, jer sedam sati u komadu je puno za raditi bilo što, ali na kraju večeri sam ostao gladan za još i taj osjećaj se ponavljao svaki sljedeći allnighter. Svaki put kad bi u Masters ušetala gospođa Gotovo ja bi pomislio ‘hej čekaj malo, imam još bar 87 stvari koje sam mislio pustiti!'” prisjeća se Labud, otkrivajući kako je uopće došlo do toga da rođendane obilježava cijelonoćnom svirkom u klubu na Ravnicama.

“S rezidencijom u Mastersu ideja allnightera se logično nametnula sama od sebe, a proslava mog rođendana mi je nekako idealna prilika za počastiti i sebe i prijatelje vlastitim muzičkim toboganom. Općenito mislim kako je allnighter jako bitan aspekt diđejanja i po meni svaki dj bi ga trebao prakticirati. Ako se zvijezde poklope i ako upadneš u zonu u sedmosatnom setu otvaraju se neki vidici koje jednostavno ne možeš iskusti u standardnom dvosatnom klupskom setu. Neke od trenutaka sa svojih Masters allnightera pamtim kao najdraže momente moje male DJ avanture.”

Dok čekaš plesnjak i ludu proslavu na podiju, zagrij se uz Labudovu glazbenu pozivnicu: DMX Krew – You Can’t Hide Your Love.

“Ed Uptonov klasik izdan 1997. na Rephlexu. Pjesma koja svojim šarmom, naivnošću i nevinošću stvara svijet u kojem se želiš šćućuriti i nikad ne izaći iz njega.”

Više informacija i novosti o rođendanskom all nighteru pronađi na službenom Facebook događaju.