Lena Willikens: “U Beogradu ljudi jednostavno znaju partijati; vlada osjećaj kao da je idući dan smak svijeta, što omogućava večeri da ode u nepredviđenim smjerovima

Povodom obilježavanja 10. rođendana, kultni beogradski klub 20/44 slavi cijeli travanj, a među onima koji će dirigirati iza slavljeničkog pulta našli su se Vladimir Ivković i Lena Willikens uz Orpheu The Wizarda kao posebnog gosta


20/44, beogradski plutajući klub na Savi, već čitavo desetljeće privlači regionalne i europske ljubitelje kvalitetne glazbe i ugodne atmosfere, a prvi okrugli rođendan obilježavat će kroz cijeli četvrti mjesec.

Kako bi to učinili na najposebniji način, vlasnici kluba okupili su one koji su ga pomogli održati postojanim i atraktivnim pa se na popisu “krivaca” našao i njihov domaći igrač Vladimir Ivković koji će 13. travnja zasvirati uz kolegicu i prijateljicu Lenu Willikens te posebnog gosta, nizozemskog DJ-a Orpheu The Wizarda.

“Brod je vizija braće Božović, a rođendanski travanj je nešto bitno pa nas je Milivoje Božović odlučio spojiti tu večer. Orpheu je super lik, radujem se ponovnom viđanju i slušanju”, rekao nam je Vladimir.

X godina 20/44 Lena Willikens b2b Vladimir Ivković + special guest Orpheu The Wizard
Poster: 20/44 (Facebook)

Osim što mu daje glazbenu slobodu, osnivaču etikete Offen Music ovaj klub budi posebne osjećaje i inspiraciju, zbog čega se svaki put ponovno rado vrati na njegov podij.

Brod može biti divno mjesto za čuvanje nečega što samo Beograd ima, više u prošlosti nego danas, ali mi koji iz te prošlosti dolazimo, možemo dijeliti svoje priče s mlađima i tako nešto bitno sačuvati od zaborava ili primitivnog huliganskog ophođenja s tim nasljeđem

Vladimir Ivković

“Beskrajno sam zahvalan Slobodanu Brkiću, DJ Brki, koji me je upoznao s Brodom. To je mjesto koje u danom socijalnom i političkom okviru po svim mjerilima vjerojatno ne bi trebalo postojati. Ali postoji! Za mene Brod nosi duh grada Beograda ili dio tog duha koji je meni blizak i koji je dio mog djetinjstva i odrastanja u Beogradu. Nešto kao dobri korov koji izbije, bez obzira na to koliko betona naliješ preko njega. Kao takav, Brod nije promijenio moj pristup prema glazbi, ali je nešto kao dom”, priča Vladimir.

Vladimir Ivković i Lena Willikens u Barceloni
Foto: Meri Bonastre

I sama Lena posebno se veseli suboti na Brodu: “Često sam svirala u 20/44, većinu vremena s Vladimirom Ivkovićem. Vladimir je također osoba koja me je upoznala i predstavila klubu 20/44 i njegovim prijateljima u Beogradu. Za mene je taj brod jedno od najposebnijih mjesta za sviranje i zato mi je vrlo važan. Dolazak na njega je gotovo osjećaj dolaska kući.

Lena Willikens & Vladimir Ivković na Strange Sounds From Beyond 2017
Foto: Privatni album

Uz 20/44, još jedan srodan klub ima posebno mjesto u životu ovog dvojca. Riječ je o Salon des Amateurs u Düsseldorfu. “Salon des Amateurs je drugačiji jer se ne nalazi u mom rodnom gradu, ali mislim da ima slične korijene. 15 godina u njemu s prijateljima je ostavilo duboke tragove”, kaže Ivković o klubu kojem, između ostalog, duguje i blizak odnos te iznimnu suradnju s Lenom.

“Oboje smo povezani s njim i zato dijelimo određeni pristup – za nas je to istraživanje stvari zajedno i s publikom. Otvaranjem Salona i mojim sudjelovanjem u njemu, za mene je započelo novo razdoblje upoznavanja s nevjerojatnom glazbom u kratkom vremenu”, prisjetila se glazbenica koja je rodom upravo iz spomenutog njemačkog grada.

Lena Willikens i Vladimir Ivković na brunchu nakon nastupa
Foto: A.J. Laurent

Baš kao i Detlef Weinrich / Tolouse Low Trax, i Lena Willikens na Vladimira je utjecala s nekoliko jednostavnih stvari: “Stavom, radoznalošću i beskompromisnoću. S njima je sve u redu. Nema objašnjavanja ni pravdanja. Tu vlada neka vrsta znanja da svatko od nas iz bitnog razloga radi to što radi. Neminovno. Lena i ja se možda razlikujemo na prvo slušanje, ali srž svega je prijateljstvo, radoznalost, humor te par puta provjereno i potvrđeno povjerenje u raznim situacijama.”

“Sviranje s Vladimirom za mene je poput razgovora s jako dobrim prijateljem. To može biti intimno putovanje ili mala diskusija, ponekad jedan ima više za reći nego drugi – ali uvijek sve pratite sa znatiželjom jer vam je ipak stalo jedno do drugog”, nadovezala se jedna od headlinera prošlogodišnjeg izdanja Dekmantel Selectors festivala u Tisnom i Dimensions Festivala u Štinjanu gdje je s Vladimirom u kombinaciji doživjela iskustvo koje će oboje još dugo pamtiti.

“Ta sastajanja s njom ne mogu nazvati “nastupom” jer ja pod tim zamišljam nešto što nas dvoje ne možemo izvesti. To su sastanci na kojima onda vidimo kamo nas vodi put koji smo napravili. Selectors i Dimensions su se događali pod utjecajem različitih okolnosti na različitim mjestima. Na Dimensionsu smo otvarali jednu od arena, dok smo na Selectorsima zatvarali Voodoo Stage pod punim mjesecom. To je bilo nešto posebno i nešto čega ću se rado sjećati”, ispričao je Vladimir, dok se Lena prisjetila jednog posebno simpatičnog trenutka: “Poslije toga smo samo ležali u travi gledajući i slušajući grmljavinu – to je bilo intenzivno! Dimensions festival je bio totalno druga priča. Također intenzivno, ali drugačije.”

Osim što se izražava kroz puštanje glazbe, Lena se dala i u produkciju sa svojom diskografskom kućom i radijem Cómeme, dok se Vladimir ipak zadržao na DJ-ingu. “Kao što pisac ne mora biti dobar hokejaš ili hokejaš ne mora, i vjerojatno ne želi biti dobar poljoprivrednik. To je tako kako je. Okružen sam ljudima koji me ne prestaju iznenađivati novom glazbom. Ne osjećam potrebu da nešto pridonesem beskrajnom valu novog zvuka, već nešto tražim i izražavam kroz zvuk koji već postoji“, zaključio je Vladimir.

Još jedna stvar u kojoj se razlikuju je na Vladimirovu glazbu ostavila utjecaj kakav Lena još nije iskusila. Riječ je o dvoje djece čiji je Ivković ponosni tata.

Očinstvo je vjerojatno djelomično promijenilo tijek osobnog razvoja, najviše činjenicom da je podsjećanje i svijest o prolaznosti svakodnevna te da danas još manje imam volju tratiti vrijeme. Slušanje glazbe u prisustvu djece je zanimljivo iskustvo. Djeca su u tim godinama neiskvarena, daleko od svih modernih utjecaja i slušaju ju kao takvu. Možda moja djeca. Ne znam kakva je situacija sa drugom djecom danas, kada je mulj „civilizacije“ svuda oko njih. Prije nekoliko dana su se definitvno zaljubili u Cocteau Twins pa su od mene na dar dobili par albuma. Znači, za sada shoegaze ima potomke”, priznao je kroz smijeh.

1 Comment

  1. Dragi Vlado, drago mi je kad se bavis muzikom i onim sto volis, mislim uspesno, a pritom ne zaboravljas i svoju dragu decu Rokai Zeldu. Sve vas puno voli baka Vera.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *