Nekad Chofica, danas Chof, a svojima Filip Brčić crna je silueta sa zagrebačke Šalate. Iako se miksanjem bavi već više od šest godina, nešto češće mogli smo ga “uhvatiti” tek u posljednje dvije.
Diplomirani fizičar i informatičar odrastao je na rocku, punku i metalu. Od studentskih dana njeguje ljubav prema elektroničkoj glazbi u koju su ga uvele tada mlade domaće snage – Ufos Sakiris, Dome da Hood i Rudi.
Autor crteža: Roko (za Blast Fest)
Od 2018. godine Chof djeluje kao član kolektiva Paqistan Krew čija se vizija “muzike bez pravila” rodila u nekadašnjem Brazilu na Savi.
Uz njega, kolektiv čine Ple7e i ASU. Zajedničkim snagama organizirali su plesnjake u Pločniku, podrumu studentskog doma na Lašćini i na tajnim lokacijama među skrovitim sljemenskim krošnjama.
Također, perspektivni Zagrepčanin stoji iza klupskog programa Alles Gut s bliskim prijateljem i bivšim cimerom, šibenskim DJ-em Marcelom.
Foto: Ana Bradvica
Bez prevelikih žanrovskih ograničenja, Chof voli sve što zvuči dobro. Kako kaže, u zadnje vrijeme najradije se igra s electrom, technom, tranceom, UK-om i svime između. Što god smiješa, nikad nije dosadno i garantira “filmašku” vožnju s uplifting predznakom.
To se čuje i u miksu koji nam je snimio. Dok ga slušaš, baci oko na kratki intervju i doznaj koje instrumente ovaj mladić svira, čime se bavi u slobodno vrijeme i što mu starci misle o glazbi koju pušta.
Uvedi nas u miks koji si snimio.
Na nedavnom partyju u Attacku ugodno sam se iznenadio koliko se ekipa rasplesala pa sam, potaknut jednim trenutkom večeri, kreirao selekciju za ovaj miks. S obzirom na to da je ideja seta jedan klupski trenutak okružen nekim mojim drugim idejama, ima svega – od plesnih ritmova do samog “izbrijavanja” kakvo inače očekujem i volim u klubu. Osim toga, obožavam psihodeliju i electro, što se uvijek odražava u mojim setovima do neke određene mjere. Istu stvar sam napravio i s ovim miksom, ali na drugačiji način, s nekim novim trakicama.
Foto: Joza Subsite
Kako je došlo do toga da se uhvatiš DJ-inga?
Mislim da to krene kao i svaka druga stvar u životu. Vidiš nekoga tko je jako dobar u onome što radi i onda želiš isto. Sva sreća, poklopile su sve ostale stvari oko mene koje bi mi omogućile da neki vrag naučim i dođem do prvog komada opreme. Za vrijeme prve i druge godine faksa, dobar prijatelj Patrik i ja “gorili” smo po partyjima dok nismo “izgorjeli” i nabavili opremu. Tada smo počeli svirati doma. Zatim sam se spojio i s ekipom iz Šibenika koja je isto počinjala miksati u to vrijeme te smo oformili današnji Paqistan Krew. Divno je kada imaš nekoga uz sebe dok istražuješ i učiš nove stvari. Miksanje je, na kraju krajeva, ipak i društvena aktivnost. Od svih ljudi najviše mi je pomogao Vlado (Ufos Sakiris), ovim ga putem puno pozdravljam. Često bi me zvao na druženja i zabave da sviram pred ljudima. Uvijek mi je govorio da na početku trebam svirati kad god imam priliku dok mi ne postane ugodno.
Sviraš li neki instrument?
Ne sviram više, ali braća i ja smo išli na gitaru u klasičnu glazbenu školu. Nije baš previše koristan skill u kontekstu samog DJ-inga, ali nešto glazbene teorije neće odmoći ako se i tu bavimo glazbom kao takvom.
Razmišljaš li o produkciji?
Često, ali više u obliku fantazije. Sumnjam da će mi to postati jedna od skorijih aktivnosti na listi prioriteta koju trenutno imam, ali i to se može promijeniti.
Što ti starci kažu na glazbu koju vrtiš?
Mislim da je njima možda čudno i neshvatljivo kako se mi na određene stvari možemo zabavljati, ali nemaju previše komentara. Više se čude imenu našeg kolektiva nego glazbi. Nije im jasno kakvu poruku želimo poslati s time. Unatoč selekciji i neobjašnjenoj ideji iza imena, podupiru me u stvarima koje radim. To mi je najbitnije.
Koje labele najviše pratiš u posljednje vrijeme?
Generalno ne pratim jer stalno nešto novo kopam po raznoraznim izvorima. Mogu izdvojiti ono što mi je u zadnje vrijeme zapelo za uho – Nerve Collect, Nehza Records, JERRY HORNY, Seven Hills Records i Emotional Voyage Records.
Foto: @35mmarcetta
Ima li Paqistan Krew kakve veće planove za ovu godinu?
S obzirom na to da nam je kolektiv raspršen po kontinentu, već duže vrijeme nismo imali nikakvu organiziranu svirku. Lani smo bili individualno aktivni, kako je tko imao vremena, ali nikako da se uhvatimo međusobno. Interesa od pojedinih ljudi unutar kolektiva ima, tako da se možda nešto i dogodi ove godine. Dobra vijest je da se Plete vraća u Zagreb i pun je novih ideja. Tko zna što nam ova godina može donijeti… Pletu svakako, hehe.
Vodiš i klupsku večer Alles Gut s Marcelom. Kako ste se spojili i zašto vas više nema na programu toliko često?
Maki mi je prije godinu dana bio cimer i osim što je unikatna osoba, mislim da ima i takvu selekciju. Obično ga se nije moglo skinuti s opreme u stanu pa sam ga morao povesti na svirku prije ili poslije, hahaha. S njim sam imao mogućnost puštati dio selekcije koju inače nemam priliku zavrtjeti ili se možda ne bih odvažio upaliti je sam. Mislim da si zato jako dobro pašemo za DJ pultom. U zadnje vrijeme dijeli nas posao. Slično kao i s Paqistanom, često ga obavljamo na terenu pa nemamo ni priliku organizirati nešto zajedno. Godina je tek napola prošla, tko zna, možda nešto i bude.
Čime se baviš u slobodno vrijeme? Koja ti aktivnost najbolje puni baterije?
Odlazak na Sljeme i šetnja kvartom najbolje mi pune baterije. Volim fizičku aktivnost i trening pa me ljudi često mogu vidjeti za pultom u klupskoj majici Grindhouse. Obožavam društvene igre i buljenje u ekran. Na njemu može biti anime, film, serija, reality ili igrica. Vrlo vjerojatno je nebitno ako sam zalegao na kauč. Veliki sam ljubitelj mange i art stylea koji dolazi s njom, što se vidi iz odabira mojih covera za mikseve na SoundCloudu.
Koju bi nam stvar sada pustio?
Bit će dvije stvari koje to ustvari nisu. 😀 Koja luda rečenica…
Foto: Ana Bradvica / Facebook, Instagram, privatni album