Bruno Dvorščak je Šibenčanin međimurskog prezimena, a u glazbenim krugovima poznatiji je kao Ščak. Nakon dugogodišnjeg sakupljanja muzike svih oblika i tekstura, odlučio se baciti u DJ vode i eksperimentirati sa svojom žanrovski bogatom kolekcijom.
Vještine je izbrusio svirajući na kućnim partyjima, po konobama, šumama i otocima, a potom dospio na lineupe nekoliko domaćih festivala, poput Blast Festa, Supertoona i Regiusa. Pored toga, često ga se može “uloviti” u šibenskom Disko R-u.
Ščak uvijek ističe da nema najdraži žanr elektroničke glazbe, već radije “ubada pravi moment za određeni vibe“. Tako u svojim setovima izmiksa svega pomalo – od housea preko breaka, electra i techna pa sve do trancea. Po struci je veterinar, a u slobodno vrijeme planinari, bavi se astronomijom te igra košarku i badminton.
Krajem prošle godine Bruno je dobio sina pa je sada posvećen očinskim obavezama. Prije nego što je beba stigla na svijet, iskoristio je priliku kako bi “raspalio” kućni sound i snimio nam super miks. Usto, popričali smo o glazbi, izlascima, šibenskoj sceni i anegdotama iz ambulante.
Reci nam više o miksu koji si snimio.
Miks je nastao u jednoj razuzdanoj solo noći, dok je žena bila na pregledima uoči poroda. Znao sam da je ovo vrlo vjerojatno zadnji put da ovako glasno puštam muziku doma!
Što najviše slušaš u posljednje vrijeme?
Dječji plač! A od muzike kroz zvučnike prolazi sve više duba, dubstepa, bržeg techna i drum&bassa.
Nedavno si postao tata. Kakvu glazbu puštaš bebi?
Bebač sluša sve i svašta, od klasike, jazza, rocka, funka pa do elektronike. Fora je što se svaka muzika koja postoji može naći i u baby verziji. Tako se na listi nađe baby Mozart, baby Bob Marley i sl.
Koji ti je savjet ili trik bio od najveće koristi kada si učio miksati?
Najdraži savjet mi je bio da sve možeš umiksati s bilo čime, samo je bitan pravi trenutak. Volim šaroliko i eklektično, zbog čega mi je ponekad teško održati dobar flow, ali uz pravu atmosferu sve ide prirodno. Počeo sam skidati glazbu nekad na faksu. Nakupilo se masu toga pa sam se krenuo igrati s miksanjem. Ozbiljnije sam se uhvatio svega tek nakon što sam se vratio u Šibenik prije četiri godine.
Koji ti je najdraži komad opreme?
Moj kontroler Pioneer XDJ RR. Malen je, sladak i prenosiv – točno ono što mi trenutno treba za kućnu upotrebu ili za ponijeti i brzinski instalirati. Naravno, draže mi je svirati na konkretnijim playerima, ali praktičnost mi je trenutačno na prvom mjestu.
Kako, iz tvoje perspektive, trenutno diše šibenska scena?
Na respiratoru! Šibenski čovik je težak i slabo otvoren za nove glazbene žanrove, a i jako ga je teško natjerati da pleše, čak i kad mu je mjuza dobra. Najveći je problem nedostatak pravog klupskog prostora u centru grada koji bi podržao alternativnu elektroničku scenu.
Što po tebi čini savršen party?
Dobar zvuk i ritam upotpunjeni pozitivnom atmosferom i ljudima koji plešu. Bez mobitela.
Kad nisi za pultom, radiš kao veterinar. Ispričaj nam najdražu anegdotu s posla.
Biti veterinar u posljednje je vrijeme više nalik poslu psihologa nego liječnika za životinje. Baš nedavno gospođa je došla s friško otkopanom mačkom, jer dok ju je zakopavala, maca je, kako kaže, živahno pomaknula repom. Uvjeravajući me da je mačka živa, tražila me da joj dam dvije-tri injekcije vitamina. Pokušavajući joj objasniti da mačka ukočeno leži i da se mrtvački ohladila još jučer, nisam više znao hoću li dati inekciju mački ili gospođi. Gospođa je upućena nazad na mačje groblje.
“Triba li šta platit doktore?”
“Ne triba ništa ovaj put!”
Otkrij nam svoj recept za “dobivanje” nakon burnog vikenda.
Masna spiza i dobar seks.
Da nam sada možeš pustiti bilo koju stvar, što bi upalio?
Foto: Ana Bradvica, Pavle Letić, privatni album