DJ MARIA. jedno je od trenutno najzanimljivijih imena s japanske elektroničke glazbene scene, a ovoga ljeta ponovno nastupa u Hrvatskoj. Dok je lani svirala na boat partyju vodiškog kolektiva Metz Attack u sklopu Dekmantel Selectorsa, ove godine imamo je prilike “uloviti” na Dimensions Festivalu.
Mlada glazbenica rodom je iz Osake, no danas živi u Tokiju. S klupskom kulturom prvi se put susrela u rodnom gradu kao trinaestogodišnjakinja, a 20 godina odvažila se stati za DJ pult. Otprilike u isto vrijeme počela je raditi u trgovini Face Recordsa, gdje je bila neprestano okružena raznovrsnom glazbom.
Godinama je istraživala festivale i klubove diljem zemlje, kao što su Rural, Rainbow Disco Club i The Labyrinth, upijajući različite stilove i kulture koji su postupno oblikovali njezin glazbeni senzibilitet. Istovremeno, snimke s legendarnih japanskih trance festivala poput Solsticea i Vision Questa iz 2000-ih u njoj su probudile snažan interes za goa tranceom.
Sva ta iskustva postala su temelj žanrovski fluidnog pristupa koji danas definira njezin izričaj. Setovi su joj energični, dinamični i sljubljuju groovy techno ritam sa psihodeličnim zvukovima. Povremeno “presječe” priču s downtempom, houseom ili ambientom, a upravo ta igra žanrova njene nastupe pretvara u intimni razgovor s podijem.
Maria je dosad svirala u mnogim kultnim klubovima diljem svijeta, poput berlinskog Berghaina, gruzijskog Bassianija i nekadašnjeg De Schoola u nizozemskoj prijestolnici. Također, moglo je se poslušati na festivalima La Nature, BOOM, Nation of Gondwana i Draaimolen.
Osim što nastupa na festivalima, dva i organizira s grupom prijatelja. Riječ je o Transcendenceu u planinama prefekture Nagano i Momentu koji se održava u selu Tenkawi.
Pored toga, bavi se i produkcijom – 2022. izbacila je EP Acid Sunrise na labelu Beyond the Galaxy, a dvije godine kasnije Silver Lining na Katharsis Recordingsu. Također, gostovala je na humanitarnim kompilacijama Deep Fundraisersa i Bassiani Recordsa za pomoć Ukrajini.
Prije nego se zaputila u Hrvatsku, Maria je odmarala u Japanu s obitelji i prijateljima. Tijekom kratkog ljetnog predaha, otkrila nam dojmove o Jadranu, pričala o japanskoj sceni i festivalima te podijelila mjuzu koja za nju ima posebno značenje.
Prošlog ljeta svirala si na boat partyju hrvatskog kolektiva Metz Attack uz rezidente i Mamu Snake. Kako si se provela?
Bilo je stvarno posebno! Na brodu, okruženi morem i bez ičega drugog oko nas, imala sam osjećaj kao da smo svi na neki način bili dio istog trenutka. Baš mi se svidjela ta atmosfera. Vrijeme nas je poslužilo, more je bilo prekrasno i sve je zajedno djelovalo gotovo kao raj na zemlji.
Radujemo se tvom nastupu na ovogodišnjem Dimensions Festivalu. Kome se od izvođača ti najviše veseliš?
Ima toliko toga čemu se veselim! Za početak, svirat ću B2B s Kondukuom na Transmission boat partyju, oko čega sam baš uzbuđena. Obožavam njegovu glazbu i način na koji pristupa DJ-ingu pa me zanima gdje ćemo skupa otići s glazbom. Rano u ponedjeljak ujutro zatvaram Olive Grove stage, što me također jako veseli. Želim napraviti lijep jutarnji set koji će djelovati kao posljednja stanica nakon dugog putovanja koje smo svi zajedno prošli. Uz to, naravno, želim poslušati što više svojih omiljenih izvođača.
Jesi li tijekom boravka u Hrvatskoj imala priliku istražiti našu obalu? Što ti se najviše svidjelo ili ostalo posebnom u sjećanju?
Prošli put nisam imala dovoljno vremena da se zadržim kod vas i pošteno istražim Hrvatsku, ali zemlja je stvarno prekrasna. Posebno pamtim trenutak kad sam otvorila prozor hotela i pred sobom ugledala more koje se protezalo dokle god pogled seže. Boja i bistrina su mi ostale u posebnom sjećanju. Živim blizu mora u Japanu, tako da me boravak uz njega uvijek nekako smiruje. Ovaj put se nadam da ću imati malo više vremena za kupanje i istraživanje!
Kako bi opisala japansku glazbenu scenu?
Japanska scena nije velika kao europska, ali mislim da ima puno karaktera. Ne radi se samo o Tokiju. Osaka, Kyoto, Kobe, Hokkaido, Nagano, Oita i brojni drugi dijelovi Japana imaju vlastite zajednice i kulturu. Čak i mali klubovi i lokalni partyji imaju neku svoju posebnost, ovisno o tome gdje se nalazite.
Trenutačno je zbog slabog jena još teže dovoditi strane izvođače u Japan, a i broj mladih ljudi koji izlaze u klubove manji je nego u Europi. Kao promotorica, zbog svega toga ponekad se stvarno pitam kako ćemo ovo uopće uspjeti izvesti. Usprkos svemu, ljudi se bave time iz iskrene ljubavi. Posvećeni su onome što vole i grade vlastitu kulturu u svojim sredinama.
U Japanu je specifičan taj “zanatski” mentalitet. Ne samo u glazbi, nego općenito. Toliko je ljudi koji se godinama posvećuju jednoj stvari i nevjerojatno duboko ulaze u ono što rade. DJ-i, promotori, tonci, dekorateri, svi se mogu toliko posvetiti onome što vole da se ponekad, na dobar način, zapitam: “Je li stvarno potrebno ići OVOLIKO daleko?” hahah. To najviše volim kod nas.
Što te više veseli – kupovanje ploča koje puštaš vani ili onih za intimno slušanje doma?
89% ploča i glazbe koju kupujem namijenjene su DJ setovima. Ništa me ne veseli više nego kad pronađem nešto dobro i odmah zamislim kako bih to pustila vani.
Koliko ti je se glazbeni ukus promijenio od početka DJ karijere do danas?
Mislim da se srž mog glazbenog ukusa zapravo nije puno promijenila. Ipak, stalno upijam nešto novo iz različitih iskustava i isprobavam nove stvari pa mislim da sam se s vremenom puno manje vezala uz žanrove. Psihodelična glazba oduvijek je bila u središtu mog ukusa, ali mi se pojam “psihodeličnog” s godinama se jako proširio.
Ne bih rekla da se mi je se ukus toliko promijenio, koliko sam jednostavno prestala osjećati potrebu da objašnjavam ili tražim razlog zašto mi se nešto sviđa. Ako nešto čujem i dobro mi je, to mi je dovoljno. Zašto sve mora imati neki razlog? Zato danas pokušavam više birati prema osjećaju i intuiciji, bez previše razmišljanja o tome kako bi se nešto trebalo kategorizirati.
Osim što se baviš glazbom, sudjeluješ u organizaciji festivala Moment i Transcendence. Koja je tvoja uloga u svemu tome i kako bi opisala ova dva događaja nekome tko ih nema prilike posjetiti?
Moment sam pokrenula s ekipom s kansaijske scene, a održava se u selu Tenkawa u Nari, gdje moja prabaka ima kuću. To je baš posebno, pomalo mistično mjesto okruženo planinama, rijekama i šumama. Teško ga je opisati riječima, jednostavno moraš doći tamo i doživjeti ga da bi ga u potpunosti razumio. Transcendence je nastao u Tokiju, ali se uglavnom održava u planinama Nagana. Festivali imaju različite identitete, no oba su mi jako važna.
Moja uloga u tome? Iskreno, skoro sve, hahah. Naravno, sve radim zajedno s malim timom prijatelja. Od selekcije izvođača i brige o njima, organizacije prijevoza, društvenih mreža i grafičkog dizajna do mercha, planiranja i svega ostalog što treba napraviti.
Svi smo mi umjetnici i kad smo krenuli, nitko od nas zapravo nije znao kako se organizira festival. Sve smo učili kroz pokušaje i pogreške. Prošlo je već šest godina i tek sada imam osjećaj da stvarno razumijem kako stvari funkcioniraju i kako uskladiti organizaciju festivala s DJ-anjem i produkcijom glazbe.
Kako se iskustvo organiziranja festivala odrazilo na tvoj umjetnički izričaj i samo poimanje rejva?
Potpuno mi je promijenilo pogled partyje iz perspektive izvođačice. Kao DJ-ica prije bih došla na festival i sve bi već bilo spremno, kao da se tamo stvorilo samo od sebe. Kad sam bila mlađa, nisam razmišljala o svemu što se događa iza kulisa. Tek kad sam se i sama počela baviti organizacijom događanja, shvatila sam koliko ljudi mjesecima radi na nečemu što će možda trajati samo nekoliko sati ili dana.
Zbog toga danas puno više cijenim sve koji rade iza kulisa, a publika ih često nikad ni ne vidi. Puno sam naučila i obilazeći festivale diljem svijeta. Svi su nevjerojatni! U jednom sam trenutku čak postala depresivna razmišljajući: “Nema šanse da ikad napravim nešto ovako dobro!” :D. S vremenom sam shvatila da ne trebam rekreirati tuđi festival.
Priroda je jako važan dio iskustva na oba festivala. Želim da se mjesto, glazba, ljudi i okoliš spoje u jedno iskustvo. Oduvijek u glavi imam jednu scenu: svi potpuno izgubljeni u glazbi, nasmijani i plešu kao da ništa drugo ne postoji, kao u nekom transu. Bilo da DJ-am ili organiziram festival, upravo to želim vidjeti. Ništa me ne ispunjava više od toga. Nakon svega što smo naučili tijekom ovih šest godina, uzbuđuje me vidjeti što ćemo još uspjeti stvoriti zajedno uz još više ljudi koji iskreno vole glazbu.
Pored svega čime se baviš, mama si dječaka. Je li umarajuće živjeti takvim tempom života?
Stvarno je izazovno uskladiti nastupe i turneje s organizacijom događanja i produkcijom glazbe. Svake godine, neposredno prije festivala, zapitam se zašto radim toliko toga odjednom, hahah. Kada sam se upustila u organiziranje 2020. godine, istovremeno sam nastupala, brinula o djetetu, radila honorarni posao i producirala muziku. Često sam žrtvovala san da bih sve stigla.
S vremenom su pritisak, stres i nedostatak sna počeli utjecati na moje zdravlje. Razvila sam teški oblik hormonskog poremećaja poznatog kao Gravesova bolest. Bilo je to vrlo teško iskustvo, ali naučilo me nečemu važnom: briga o sebi jednako je važna ako želim nastaviti stvarati. Nakon duge borbe, u travnju ove godine napokon sam se potpuno oporavila.
Izdvoji tri trake koje te podsjećaju na najbolje partyje koje u životu.
System 7 – Alpha Wave (Plastikman Acid House Remix)
Prije otprilike 12 godina slušala sam System 7 na Re:birth Festivalu. Kad su pustili ovu stvar, break me potpuno oduševio. I danas, kad god je čujem, odmah me vrati u taj trenutak.
Wata Igarashi – Moonlight
Kad sam prvi put čula ovu stvar, sjećam se da sam pomislila: “Japanac radi ovako nevjerojatnu glazbu?!”. Bila sam baš ponosna.
Oprofessionell – Pause (Morning Mix)
I dalje obožavam puštati ovu traku. Svaki put me vrati u sjećanja na toliko prekrasnih, gotovo nestvarnih provoda, a istovremeno me podsjeti koliko cijenim scenu koja se odvija upravo preda mnom. Posebno mi je prirasla srcu, baš je volim.
Da nam sada možeš pustiti nešto, što bi upalila?
Golden Brown – Infinite Kindness
Između turneja vratila sam se u Japan kako bih provela malo vremena s obitelji, a ti mali svakodnevni trenuci baš su me usrećili. Mislim da ova stvar najbolje opisuje kako se trenutno osjećam.
Foto: press, privatni album