You Are We za svoj prvi večernji event u kultnom A1 dijelu Aquarius Kluba predstavlja legendarnog DJa i producenta, veterana njemačke elektroničke scene, najpoznatijeg po njegovom svevremenskom hitu “Open Door” te kultnom labelu “Playhouse”, a on je Peter Kremeier aka Losoul
Losoul u zagrebački Aquarius Klub dolazi u petak, 3. svibnja, u sklopu You Are We serijala iza kojeg stoji istoimeni kolektiv/platforma za promociju umjetnosti i glazbe, a koji, nakon što su na otvaranju svoje sezone ugostili Marca Schneidera, nastavljaju ugošćivati kultna lica njemačke elektroničke scene.
Vizionar i jedan od kreatora frankfurtske, kako neki o milja kažu “technohouse” scene producira još od 90-ih, a iza sebe ime mnoge remikseve kao i studijske albume za razne izdavačke kuće kao što su Hypercolour, Circus Company, Freak n’ Chic i ostale, a ponajviše na legendarnom frankfurtskom labelu Playhouse za koji postaje jednim od
ključnih igrača zajedno s Isoléeom, Ricardom Villalobosom i mnogim drugima.
Osim što je po frankfurtskim klubovima vrtio i pod pseudonimom Don Disco, kao Losoul je napravio “bum” i izvan granica Njemačke već s prvim singlom “Open Door” 1996., a četiri godine kasnije s hvaljenim albumom prvijencem “Belong” dodatno zacrtava svoj stilski teren, na kojem melankoliju detroitskog techna spaja sa zaigranošću housea.
Foto: Press
Remiksirao je i brojna imena kako njemačke, tako i internacionalne elektronike (Blaze, Alter Ego, International Pony, Freaks…), a u međuvremenu je ekspertizu upotrijebio i za skladanje zvučnih podloga za modne i umjetničke web stranice.
U 2018. godini Losoul se vraća u akciju s prvim dužim albumom nakon skoro 10 godina i isporučuje kolekciju kompozicija za Hypercolourovo izdanje “Island Time”, dok u 2019. u sklopu 15. godišnjice etikete Mule Musiq objavljuje “A Different Wave” EP, čime nastavlja s produkcijom
iskrene i nagrađivane glazbe. Uz to, vodi i vlastiti label Another Picture.
Uvod i dobar zaplet u večer sprema Ratko Filipović – domaćoj publici poznat kao Examine, jedan od producenata koji je uvijek u radu, između projekata, nastupa ili kućnih odmora, što potvrđuju izdanja i remiksevi na etiketama kao što su Manual Music, Savoir, Etoka, Stolen Moments, Silenced i ostale. Osim toga, Ratkoje jedan od predavača na EMI učilištu.
Foto: Press
Nakon gosta, pult preuzima YAW rezident DJ i glazbeni selektor Lazo, dugogodišnji producent i član projekata “Luka&Lazo” i “Jedi Jet” s izdanjima na Mo’s Ferry Productions, Archipel, Sthlmaudio Recordings i Leftroom.
Uoči nadolazećeg najavljenog programa, popričali smo s Ratkom Filipovićem koji nam je otkrio svoja očekivanja i više o vlastitom stvaralaštvu i životu u glazbenim vodama, ali i izvan njih.
U zadnje vrijeme rijeđe nastupaš, no nedavno si nastupao uz Marka Nastića, a uskoro ćeš uz Losoula. Što nam spremaš?
Da, prorijedio sam nastupe u zadnje vrijeme. Hvala Kreši Lebošu na pozivu za posljednji nastup u SounFactoryju i na činjenici da me stavio u potpuno drugačiji time-frame nego što sam navikao. Većina posjetitelja klubova me se sjeća kao warm-up DJ-a, a poslije Marka mi je bio gušt odsvirati neke trake koje nisam mogao ugurati u takav koncept, pogotovo u back-2-back varijanti s Nenom Dgree-m i zapravo otići na svoju tvrđu i mračniju stranu. Teško je reći što spremam, osim da nosim i ploče nakon dosta vremena. Najčešće sve što isplaniram padne u vodu kad stanem za pult, ali svakako ponesite peraje, maske i dihalice jer idemo duboko.
Nemaš kolektiv već samostalno djeluješ na sceni. Kako to da si se odlučio za taj pristup? Bi li volio biti dio nekog kolektiva, ima li potencijalnih?
Nisam siguran je li kolektiv kao koncept ispravan način razmišljanja. Mi smo svi dio jedne subkulture i kao takvi bismo uvijek trebali pomagati jedni drugima i graditi scenu. Mislim da je to jedini ispravan način da progresivno napredujemo na bolje.
Čime se trenutno baviš?
Zadnjih par godina sam malo zanemario glazbenu produkciju i potpuno se posvetio zvuku u interaktivnim medijima. Već godinu dana radim sound design za hrvatsku igru SCUM s iznimno talentiranim timom game developera u Gamepiresu. Raditi na interaktivnom zvuku je ipak viša i izazovnija dimenzija naspram linearnih medija i uključuje ne samo kreativno, već i logičko razmišljanje. Drago mi je da sam uz te predivne ljude naučio biti apsolutno beskompromisan prema kvaliteti sadržaja koji ide u projekt te sam siguran da ću taj stav zadržati kao temelj svojih glazbenih projekata. Volio bih kada bih taj koncept interaktivnosti mogao implementirati u neki budući live nastup da i publika postane dio performansa, a ne samo promatrači. Neke ideje su na papiru, ali fali vremena za realizaciju.
Predaješ na EMI-ju. Što točno radiš tamo?
Prošle godine sam preuzeo svoje prve grupe polaznika produkcije elektronske glazbe. U suštini, cilj nam je bio približiti im svijet produkcije glazbe, upoznati ih s nekim fundamentalnim tehničkim aspektima vezanim za audio tehnologije, ali isto tako poticati kreativno razmišljanje, graditi im samopouzdanje te ih naučiti da budu samokritični. Bilo mi je iznimno drago vidjeti tu poprilično raznoliku skupinu ljudi iz različitih pozadina i žanrova kako rade zajedno i međusobno si pomažu. Kažu da glazba spaja ljude, a ovo mi je bio jedan od najboljih primjera te izreke. Nekako smatram da cijela glazbena scena može nešto naučiti iz stava tih mladih ljudi, znam da ja jesam.
Vidiš li potencijale u nekim polaznicima i kako je biti taj koji uči druge onome što si nekada upijao od iskusnijih? Što tebe učenje drugih uči?
Među polaznicima svakako ima potencijala koji se mogu smjestiti u puno žanrova, ali moraju biti svjesni da bez rada nema rezultata. Dobre stvari ne padaju s neba osim ako pada snijeg. 🙂 Bitno mi je da budu svjesni te činjenice, a upravo to mi je najveća pouka i podsjetnik iz tog cijelog iskustva.
Kakvu glazbu slušaš u slobodno vrijeme kada ne kopaš i ne miksaš?
Prilično raznoliku. Prestao sam razmišljati puno o žanrovima, volim glazbu koja izaziva emociju. Nađe se tu uvijek klasika Pink Floyda, Johna Coltranea, Milesa Davisa, ali i nekih meni svježijih artista kao što su Kiasmos, FKJ i GoGo Penguin. Basta me je navukao na ex-yu jazz disco rock zvuk. Mogao bih nabrajati do besvjesti, možda da ipak složim neku playlistu.
Lokalno, cijela ekipa okupljena oko Kozmodruma radi super glazbu, kolektivno i individualno. Tu su i Toni Starešinić i Chui. Kad sam poslušao Je Veux i vidio tko stoji iza toga, bilo mi je sve jasno. Jan Kinčl i Regis Kattie su pravo osvježenje.
Makar se, u zadnje vrijeme, dosta oslanjam na dobre radijske selekcije s Radio Studenta ili Yammata. Uvijek čujem nešto novo, interesantno, ponekad i šokantno u programu i drago mi je da rade iskorak po tom pitanju hrvatskog radijskog etera.
Uz to, kum mi je dofurao Tomita – Planets vinil iz Japana i otkinuo sam na njegovu interpretaciju Gustava Holsta na analognim synthevima. Venus mi je favorit!
Tko ti je bio glazbeni idol dok si bio klinac?
Ako bih morao nekoga izdvojiti, onda je to Keith Flint i cijeli Prodigy. Baš sam nakon njegove smrti malo razmislio o nekim svojim počecima, sjećam se da sam se morao skrivati dok slušam Prodigy – Experience jer starci to nisu odobravali. Vjerujem da je to bio moj prvi čin bunta u kojem sam prepoznao da gradim karakter.
Otkud ime Examine?
U mladim danima sam često instalirao Windowse pa mi je na bootu pisalo “examining disk”. Svidjela mi se ta riječ. Bilo je to davno, bio sam mlad. 😀
Koga bi volio ugostiti da možeš?
Bez razmišljanja: naše domaće snage. Nebrojeno puta su mi naši DJ-i, producenti i bendovi bili highlight večeri bez obzira na kvalitetu headlinera na nastupu. Kvaliteta na sceni je itekako prisutna, jedino je problem u našem društvu to što više cijenimo zeleniju travu u tuđem dvorištu. Ipak, jedino je promjena konstantna pa će i ova tema jednoga dana doći na red.
Nedavno si postao ponosni otac, čestitamo ti na tom najljepšem trenutku u tvom životu. Kakav je osjećaj?
Prvenstveno, zahvaljujući svojoj supruzi imao sam privilegiju doživjeti ovaj osjećaj koji je svakom ocu vrhunac postojanja. Nadam se da ću dio tog feelinga prenijeti na svoju glazbu i siguran sam da će moja kći imati potpis na svemu što ubuduće budem radio u životu.
Daj nam omiljenu stvar od Losoula i jednu po vlastitom izboru za zagrijavanje ekipe za petak.
Od Losoula Open Door, bez razmišljanja, a za zagrijavanje ide Luigi Tozzi – Tender is the night.
Početak večeri je u 23 sata uz ulaz od 70 kuna, a kako bi glazbu doživjeli na najbolji mogući način, organizatori spremaju KV2 Audio soundsystem! Sve ostale informacije pratite na službenom Facebook događaju.