Ovaj mladić glazbu stvara tek dvije godine, a već sada se može pohvaliti uspjehom kojem teže dugogodišnji producenti s puno većim iskustvom
Usprkos tome što smo neko vrijeme bili osuđeni na izolaciju, kreativnih i inovativnih glazbenih poslastica domaće ekipe nikako ne nedostaje u ovom razdoblju.
Među mnogima koji su se bacili na posao je i mladi zagrebački DJ i producent N/OBE. Član kolektiva VOLTA, u kojem već duže djeluje uz Korneta i Oberona, izdao je novu traku pod nazivom Cistern na Early Reflex etiketi.
Inače povijesničar umjetnosti, N/OBE je inspiraciju za ovaj glazbeni komad pronašao u istanbulskoj Cisterni Bazilika i ranokršćanskoj sakralnoj arhitekturi.
Popričali smo s ovim kreativcem i otkrili kako je došlo do suradnje sa spomenutim labelom i kako je izgledao sam proces produkcije.
Za početak otkrij našim čitatejima kako je uopće došlo do izdavanja tvoje trake na Early Reflex labelu?
Pri ruci uvijek imam drive folder s recentnim stvarima koje šaljem DJ-ima za radijske mikseve — kao što sam, uostalom, i sâm redovito dobivao neizdane trake dok sam uživo vodio radijsku emisiju na tjednoj bazi: Zvučni Zid na Radio Studentu (shout trenutnoj postavi). Negdje pred kraj 2019. jedan od tih primatelja (po preporuci londončanina Max Morwella) bio je Alec Pace, što je pseudonim talijanskog producenta iz Torina, koji je već neko vrijeme prepoznati beatmaker na globalnoj klupskoj sceni.
Par dana kasnije iznio mi je svoje planove za pokretanje labela na temelju njegove radijske emisije — Early Reflex — te mi ponudio mjesto na prvom izdanju jer mu se generalno svidjela moja produkcija, a kasnije je sugerirao da bi volio izdati baš Cisternu. Ostatak paketa koji sam mu poslao sadržavao je dosta grublje, emotivnije, sjebanije muzike, ali mu se najviše dopao ovaj komad, vjerojatno zbog sinkopiranog, uravnoteženog ritmičkog poigravanja i malih aranžmanskih kontrasta.
Cijeli proces suradnje bilo je jako opušteno iskustvo, poglavito zbog Alecove transparentnosti i strpljenja — muzici treba dugo da se izda, a on je ovo zgotovio u svega par mjeseci. Uz to cijenim i razmjenu dojmova s drugim artistima s kompilacije, kao i efektivnu promo kampanju releasea koja mi je donijela baš privilegiju u obliku Insertovog izbora mog komada za premijeru na njihovom portalu, koji je jedan od najpoznatijih promotivnih kanala naše scene, i koja me uguzila u njihovu playlistu s nekim mojim stvarno uzorima.
Pošto je i Alec sâm u istoj situaciji kao i svi mi — u smislu da je producent i DJ — jednoručno pokretanje labela za njega bio je hrabar, naporan iskorak i mislim da ga je inaugurirao nedvojbeno snažnim izdanjem u kojem su sudjelovali hiperkreativni globalni producenti poput ludaka Lorema ili Hmurda — ili na primjer Loraine James, koja je u zadnje vrijeme jedna od najrazglašenijih mladih producenata na svijetu (u Ljubljani smo se smiješno družili, shout Grounded Festivalu❤️)
Naša scena, iako globalna, jako je mala i svi se međusobno poznajemo, slušamo, i vrtimo, pa sam tako i ja Alecove komade puštao na radiju puno prije no je on znao za mene. Postoje artisti diljem regije — poput
heroina Warrego Walles — koji su i dalje donekle zanemareni, a ovakve stvari rade na gotovo mjesečnoj bazi.
Sve u svemu — idućih par godina ujedinjena domaća alternativna klupska scena doživjet će uzmah kao nikada do sad, a ja sam ushićen što sam trenutno kotačić u toj užarenoj mašineriji novog talenta iz regije, talenta koji će naše prostore tek staviti na mapu ozbiljnih izdavača i promotera.
Iako nas je ova pandemija sve zatvorila u domove, dobra stvar što je iz nje već sada proizašlo vrhunske produkcije. Je li i tvoja stvar produkt karantene koja nas je snašla ili si s realizacijom krenuo i ranije?
Cistern je objavljena na mom Soundcloudu u listopadu 2019. — skinuo sam je s accounta kad smo potvrdili sudjelovanje u kompilaciji, što je bilo početkom ove godine. Napravljena je na najspontaniji način, u vožnji busom iz jednog kraja Zagreba u drugi — kolekcija mog prašnjavog sound designa posložena u žustar, ali ne prerazigran aranžman. Kad sam došao u stan treptajući sam uradio brzinski miks i okačio na SC, bez uobičajenog razbijanja glave oko usiljenog balansa muzičkog potencijala i književnoteoretske težine. I dalje je na privateu s oko 500 tadašnjih listena, što je za moj kalibar velika brojka.
Izvorni aranžman Cisterne jedva da sam poboljšao prije slanja na master: zamijenio neke copyright semplove i minimalno ugojio miks dok sam boravio u Beogradu ovog Valentinova (shout SUTRI i Aquarianu na slušanju), kojeg uvijek radim na onim bijelim iPhoneovim slušalicama (hvala tati što mi poklanja novi par svakih pola godine).
Iako je realiziran stihijski, komad je i dalje informiran referencama i potkožen asocijativnim plasmanom onomatopejskih zvukova — na Instagramu sam objavio post o njegovom tematskom zaleđu, čiji su struktura i ambijent pod utjecajem mog dojma čuvene istanbulske Cisterna Bazilike, kao i općenito ranokršćanskom sakralnom arhitekturom.
EP ovakve tematike — translacije arhitektonskih elemenata u ritmički obgrljenu domenu direktne, duboke klupske muzike — velika mi je želja ostvariti u budućnosti, pošto sam ipak po struci povjesničar umjetnosti.
Imam dvjestotinjak poludovršenih komada od protekle godine — većina njih su prelomljene, poetske, nerafinirane ekskurzije u bezdan ili rekonstruirane sekvence mojih radova u sklopu filmsko-kazališnih projekata. Cistern je primjer gdje sam u pitomijem izdanju, a neki ubrzo nadolazeći remiksevi osvijetlit će ostale sjenovite sonične kutke kojima gacam.
Traka je izašla poteklog petka, a nije teško zamijetiti pohvale i šerove sa svih strana na društvenim mrežama. Opiši nam ukratko kako se osjećaš u vezi svega toga, jesi li svjestan svog velikog uspjeha?
Počašćen sam tim bljeskovitim reakcijama, ugodno je vidjeti da je prvi izdani komad ovako izravno primljen i drago mi je da sam pridobio neke uši koje su do sada bile pokrivene. Reputacija koja me prethodi je ona polarizirajućeg selektora: puno ljudi redovito ne gušta u mojim setovima, koji su fizička, intenzivna iskustva — dok ja punim plućima uživam svaki neugodni moment na flooru kao dio dijeljene religijske euforije. Generalno mi ovakav tip trake nije naročito izazovan za isproducirati: osjećam kao da sam s formom straight-edge beatova za sada dovoljno upoznat i suštinski je ovo moje poigravanje s naučenim varijacijama. Ali i dalje mislim da je to reprezentativna N/OBE traka —raznolika u zvučnim izvorima te narativna u granicama njene forme, s naznakama duhovnosti — sukladno tome, njome sam sretan i naravno preuzimam svu odgovornost za nju.
Osim Cistern koja je već sada ostvarila zapaženi uspjeh,
N/OBE za svoje slušatelje priprema još mnoštvo glazbenih priča koje osvajaju na prvo slušanje.
Ambiciozni debitantni EP kojeg pripremam bit će dinamična hibridizacija procesuiranog orkestra i naprednog sound designa, prepun herkulskih zapleta, dramatizacije instrumenata u obliku likova ili utvara, i disocijativne intime — inače sam svakodnevno fokusiran na njega, a sada pogotovo nakon brojnih, pa i seksualnih reakcija na Cisternu lol. Planiram da to bude dio trilogije EP-jeva kojom ću narednih par godina istraživati neke moje mladenačke ezoterične koncepte, poput balkanskog misticizma ili teretnog dizajna zvuka — do tada, u međuprostoru, super mi je radit ovake trake.
Nisam jedan od onih likova koji smatra čin pravljenja muzike kapitalnom odrednicom vlastitog identiteta: produkcijom se bavim dvije godine te sam i dalje većinu vremena smoren. A ako je meni ovo sve uspjelo, uvjeren sam da može i ostalim mučenicima koji svakodnevno krvare ispred laptopa — ako su izvori muzike provjereno svježi i na djelu je poigravanje cross-žanrovskim eksperimentima.